Požeški tamburaški orkestar još je jednom predstavio bogatstvo hrvatske glazbene i kulturne baštine izvan granica Hrvatske. U petak, 9. listopada, gostovali smo u mađarskom Pečuhu, gdje smo u Hrvatskom kazalištu Pečuh nastupili povodom obilježavanja Dana Hrvatskoga sabora.

Na svečanom koncertu Požeški tamburaški orkestar nastupio je kao glazbena pratnja Ličkom zavičajnom društvu „Vila Velebita“, s kojim je publici predstavio raznolik program hrvatskih pjesama. Uz pratnju vokalnih izvedbi, izveli smo i nekoliko instrumentalnih skladbi, pokazavši svu ljepotu i izražajnost tamburaške glazbe.
Poseban doprinos glazbenom programu dali su solisti koji su svojim izvedbama dodatno obogatili ovu svečanu večer. Lana Bobek izvela je pjesmu „Kad bi ove ruže male“, Franciska Babić pjesmu „Hvala ti, srce“, a Antun Glasnović pjesmu „Šumi, šumi javore“. Zajedničkom izvedbom pjesme „Slavonka je Ličaninu“ predstavili su se Finka Andačić i Ivica Zoričić.




Nakon nastupa Požeškog tamburaškog orkestra i Ličkog zavičajnog društva „Vila Velebita“, pozornicu je preuzela klapa Krijanca s otoka Raba, koja je svojim izvedbama dalmatinskih pjesama dodatno obogatila glazbeni program večeri.
Ovo gostovanje za Požeški tamburaški orkestar ima i posebno značenje jer je riječ o našem petom nastupu u Mađarskoj. Tijekom dosadašnjih gostovanja dva smo puta nastupili u Kaposváru, jednom u Harkányu, a pečuškoj smo se publici već imali priliku predstaviti nastupom u velebnoj Katedrali sv. Petra i Pavla.
Da je koncert protekao u lijepom ozračju i na zadovoljstvo publike, najbolje svjedoči druženje koje se nastavilo i nakon službenog dijela programa. Izvođači, publika i organizatori okupili su se u opuštenoj atmosferi te uz zajedničku pjesmu nastavili glazbenu večer. Tamburaši su zasvirali, zapjevale su se i dalmatinske pjesme, a spoj slavonskih tambura i dalmatinskih melodija pokazao je kako glazba ne poznaje granice ni regionalne podjele.
Ponovni dolazak u Mađarsku još je jedna potvrda uspješne kulturne suradnje i povezanosti hrvatske zajednice s domovinom. Posebno nas veseli što smo svojim nastupom mogli pridonijeti obilježavanju važnog datuma iz hrvatske povijesti te još jednom pokazati kako tamburaška glazba povezuje ljude i čuva hrvatsku tradiciju i izvan granica naše zemlje.
Iz Pečuha se vraćamo bogatiji za još jedno lijepo glazbeno iskustvo, nova prijateljstva i uspomene koje ćemo rado pamtiti. A upravo su zajednička pjesma, druženje i veselje nakon koncerta najbolji podsjetnik na ono što glazbu čini posebnom – njezinu moć da okuplja i povezuje ljude.

